Krave….čuvanje krava… prilično je obilježilo moje rano djetinjstvo. Imali smo jednu kravu. Kad bi se otelila tele smo prodali, a za taj novac kupili jedno ili dvoje praščića-ovisno koliko se uspješno mama cjenkala
Praščiće smo othranili i pred zimu zaklali te se tim mesom, uz ostalu ljetinu hranili manje-više cijelu zimu. Uglavnom, tako nekako je išao taj ciklus.
A čuvanje krava podrazumijevalo je:
-prvo-napasanje krave, ujutro ili popodne, ovisno koja sam smjena bila u školi. Napasala sam ju u Dolini-našoj njivi gdje smo sijali krumpir, grah, repicu, kupus i dr.
-drugo-cjelodnevno čuvanje krave s drugim klincima iz sela u šumi-na ničijoj zemlji . Bilo je to vikendima i za vrijeme školskih praznika.
Napasanje krave nije bilo baš zanimljivo i izbjegavala sam to koliko sam mogla
Prednost je bila to što je krava bila u zagrađenom pa se nije mogla izgubiti, ali zato su znali stradati krumpiri i grah
Pošto sam većinom bila sama, vrijeme sam kratila čitajući, pletući ili najčešće samo pjevajući.
Čitanje je bilo najzanimljivija opcija, ali tada su najviše stradali krumpiri jer sam se znala zadubiti u čitanje i potpuno zaboraviti na kravu
Pletenje mi nije toliko odvlačilo pozornost od krave, ali previše sam igala izgubila , tako da je pjevanje, bez obzira na nedostatak sluha, bila najprihvatljivija opcija .
U šumi, sama, u sumrak….morala sam pjevati da ne čujem srce kako mi lupa, pogotovo kad bi nešto u blizini šuškalo. Nakon jedne otpjevane pjesme zaboravila bih da me strah
Osim toga, nisam imala sat i nisam znala kad se treba vratiti kući. Kad je bilo sunčano, onda sam znala…kad se sunce počne spuštati iza stabala borova da je vrijeme da idem kući. Ali kad je bilo oblačno, onda sam imala jednu bilježnicu s riječima pjesama. Kad sam ispjevala sve pjesme od početka do kraja, onda sam mogla mirne duše ići kući. Kad se desilo da dođem doma prije vremena, onda sam morala kravu još napasati u bašči kod kuće, a to je bila najgora opcija. Najmanje je bilo mjesta gdje je krava smjela pasti, a tu je bila i mama koja je mogla odmah vidjeti ako je krava pojela nešto što nije smjela. Za Dolinu sam se mogla pravdati da krava nije pojela krumpire dok sam ju ja čuvala .
Zato je cjelodnevno čuvanje krave s ostalim klincima iz sela bilo jako zanimljivo i uzbudljivo. Krave su išle slobodno po šumi…zajedno, a glavna među njima imala je zvono, pa smo se mi mogli opustiti i po cijeli dan igrati i samo povremeno provjeriti gdje su krave.
Kad je bilo hladnije ili kad je padala kiša onda smo znali naložiti vatru. Ne znam zašto, ali to sjedenje uz vatru bilo mi je stvarno nešto posebno. Čak smo si znali ispeći šljive ili krumpire i onda to jesti .
Jedini problem je bio što su nekad krave, kad im je bilo dosta, odlučile se vratiti same kući.
Onda je trebalo objasniti kako mi to čuvamo krave, a one dođu kući prije nas. Pogotovo je bio problem ako su došle, a nikog nije bilo kod kuće pa su napravile štetu po bašči.
Kod mene je bio drugi problem.
Naša krava nikad nije sama dolazila kući. Kako smo je kupili od strine, uvijek kad bi se sama vraćala, nije išla pred našu štalu nego pred strininu. Kako ju nitko nije zatvorio, ona bi produžila putem i otišla u šumu.
Sjećam se puno puta kad sam ju išla tražiti, kako sam umirala od straha….od straha što je nema i od straha što idem sama kroz šumu, a već je padao mrak.
Nekad sam ju znala brzo naći, ali desilo se par puta da je nije bilo niti nakon dugotrajne potrage, kad je mrak već potpuno pao. Vraćala sam se doma sa strahom, noge su mi bile teške kao olovo. Kad sam prolazila pored štale, onda sam vidjela da je krava u štali, vezana! Tada sam se od silnog olakšanja znala rasplakati, ili bi me uhvatio bijes pa bi ju i koji put udarila.
Zimi nije bilo čuvanja krava, ali za vrijeme zimskih praznika smo morali goniti krave na studenac-na izvor da se napiju vode, a usput smo i donijeli vode za piće. S obzirom da je to bila jedna od rijetkih aktivnosti koje smo radili zimi, osim igranja to i nije bio problem već pravo zadovoljstvo.
I tako nakon godina i godina provedenih uz krave i nakon raznoraznih dogodovština vezanih uz njih …dođem tu gdje sam sad i moram objašnjavati da se krava ne muze povlačenjem za rep , da mlijeko ne nastaje u tetrapaku i da nema ljubičastih krava na kojima piše Milka
Ove su dame slikane prošle godine kad sam bila u Bešpelju
.....ne nisam ih ja čuvala
< | ožujak, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog o meni, mome selu, mojim razmišljanjima, nadanjima i htijenjima :-) i mnogim drugim koještarijama
Klikni
bespeljica@gmail.com
"Ono što je bilo izuzetno u životu Abrahama Lincolna nije to što je rođen u brvnari, već to što je iz nje izašao."
"Sva bića puštaju za sobom tragove svog postojanja, samo ljudska bića ostavljaju za sobom tragove svog stvaranja."
"Kad biste mogli udariti u stražnjicu osobu koja je odgovorna za većinu vaših problema, tjednima nakon toga ne biste mogli sjesti."
"U životu sam prošao kroz dosta teških situacija, od kojih su se neke zaista i dogodile."
"Sunce sija na pravedne i nepravedne jednako. Želite da vaš dobitak ne bude ničiji gubitak."
Ježev blog
angie
catcher
čiovka
dordora2
Eurosmijeh
gogoo
gustirna
Ima jedan svijet
Ježev blog
Katja
Kneginjica
Koraljka
Marisol
Minimaxine
Mirjana
more-moje-plavo
Neolina
Saraja Azra
Biljoteka
Cvergla blog
Lika na dlanu
miljevci
Potravlje u srcu
promina
Hrvatski Web Pretraživač
src="http://pagead2.googlesyndication.com/pagead/show_ads.js">