Bešpelj
četvrtak, 01.05.2008.
Superzmija probušila kamen!
Kao mala nisam se bojala mraka ili raznoraznih babaroga kojima su plašili malu djecu.
Ja sam se panično bojala zmija. S pravom, jer ih je bilo, a vjerojatno još uvijek ima u Bešpelju, posvuda. Bile su otrovne. Ne znam kojih sve vrsta je bilo , ali najčešće smo viđali «šarulje». (Tako smo ih zvali zbog izrazitih šara na leđima…Kratkotrajnim «googlanjem» pretpostavljam da bi se moglo raditi o riđovkama.)
Viđali smo ih posvuda. Kad smo brali jagode! 
, išli na Studenac po vodu, dok smo čuvali krave.…
Kad bi vidjela kako se niska trava pomiče praveći vijugavu liniju…protrnula bi i sva bi se naježila.
Ili kad smo znali slagati kuću od kamenja (samo tlocrt 
) pa uzmeš kamen da si pregradiš još jednu prostoriju, a ona stoji sklupčana ispod kamena. Ugh….
Baciš kamen i odjuriš kud te noge nose, a tvoja kuća ti ni ne pada napamet neko vrijeme.
Nije mi poznato da je itko u selu imao ikakvih posljedica od zmija…čula sam za par ugriza koji su se uspješno sanirali narodnom medicinom.
Međutim, kad bi netko vidio zmiju, onda bi «kume na kavi» znale danima pričati o ovome i onome (uglavnom nepoznatim i neodređenim, a danas kad o tome razmišljam, možda i izmišljenim ljudima ) koga je zmija ugrizla pa ostao bez noge ili umro. Ili kako se zmija zavukla u postelju preko dana ušavši kroz otvoren prozor, pa noću zadavila cijelu obitelj….
Ovakve priče su, naravno, produbljivale moj ionako pretjeran strah od tih gmizavica.
Imao je netko u selu gumenu zmiju-igračku. Bez obzira što sam znala da nije prava i što sam ju uzimala u ruke da bi se uvjerila u to bezbroj puta, svaki put kad bi ju vidjela protrnula bi od straha.
Toliko sam bila opterećena tim zmijama da sam ih vidjela tamo i gdje ih nije bilo
Naime, Bešpelj kao rudarsko naselje (iako rudnik nije bio aktivan u to vrijeme…o tome u nekom drugom postu), imalo je raznorazne «tragove» koje ostavljaju rudnici. Između ostalog, znalo se naći kamenja, pravilno probušenih rudarskim cijevima.
Jedan takav kamen nalazio se uz rub ceste kojom sam, gotovo svakodnevno, prolazila idući po vodu na Studenac.
Onako mala i naivna (čitaj bedasta ) i u smrtnom strahu od zmija, ja sam mislila kako je tu rupu u kamenu napravila neka veeeelika i snaaažna zmija-superzmija! i uvijek bi se uplašila dok bi tuda prolazila.
Te zablude iz djetinjstva postala sam svjesna tek prošle godine dok sam šetala tom cestom.
Strah od zmija zadržao se do danas, iako više nije tako intenzivan. (Barem dok ih ne vidim u blizini )
Tko zna koliko se šarulja tu skriva?
ili tu?
Svima želim sretan 1. maj-praznik rada.
Oni koji idu u prirodu neka se pripaze….možda u blizini vreba neka «šarulja»
